Viktor Šestrem rođen je u Vermlendu, u Švedskoj, u porodici pozorišne glumice. Odrastao je u Njujorku. Po povratku u zemlju, pridružuje se putujućim trupama, i počinje da se bavi režijom, organizuje svoje trupe i vodi profesionalno pozorište. Na sceni ga je zapazio Čarls Magnuson i u Švedskoj filmskoj industriji, koju je sam osnovao, obezbijedio mu je angažman kao glumcu i reditelju.
Iako je počeo sa lakim komedijama i pričama punim uzbuđenja i napetosti, Viktor Šestrem je našao sebe tek u psihološkim dramama. One mu omogućuju da se oslobodi pomodnosti i uticaja sa strane, da melodramu preobrazi u impresivne slike iz svakodnevnog života, da odredi prostor i jasno pokaže stanja kroz koja prolaze njegovi junaci i dosegne do izraza koji se može smatrati umjetnošću. Taj ciklus značajnih djela započeo je filmom „Terije Vigen” a završio „Sablasnim kočijašem”. Pored ovog poslednjeg, tu se, svojim izuzetnim vrijednostima, izdvaja još jedan – „Odmetnik Ejvind i njegova žena”. „Sablasni kočijaš” neosporno uživa veću popularnost, ali „Odmetnik Ejvind i njegova žena” označava vrijednost i matično djelo koje je omogućilo korišćenje bogatijeg jezika i stvaranje složenijih formi. U osnovi, svi oni zajedno pripadaju jednom istom krugu u kome se svaki put dodaje nešto novo u želji da film potvrdi svoje mogućnosti kroz mnogostrukosti djelovanja i bude po tome izjednačen sa literaturom i teatrom svoga vremena. Svako djelo se dokazivalo pripadnošću podneblju, kulturi, psihologiji i ukusu, tako karakterističnom za sjeverne zemlje. Šestrema nisu zanimale toliko same priče, koliko ono šta one pružaju i do koje mjere su u stanju da objasne odnose između čovjeka i prirode, pogotovo što neprekidno naglašavamo da se on ne upravlja toliko po biološkim principima koliko shodno svom načinu mišljenja i samoj psihologiji. Ako su to samoodređenja ljudske prirode, onda se unutar njih moraju naći i principi samog izraza. Umjesto da opisujemo spolja, nužno je pokazati i čovjeka iznutra, odnosno povezati ove dvije strane njegove prirode bez ikakvih predrasuda. Autentičnost stoga nije shvaćena kao formalna originalnost po svaku cijenu već kao nužna racionalizacija shvatanja o samoj filmskoj umjetnosti. Film mora da pruži čovjeku mogućnost da ostvari sve svoje želje da bi mogao da se iskaže i onim čega često možda nije ni svjestan. U tome je i funkcija režije koja mora da vodi računa o svim tim činiocima, da ih ponekad distancira od čovjeka, o njima da razmišlja i opet ih sjedinjuje. Ona je tu da nadogradi osnovni doživljaj i da istakne međuzavisnost čovjeka i svijeta.Svoje osnovne teme i osjećanja Viktor Šestrem je razrađivao u nekoliko filmova. Prije svega, ispitivao je odnos čovjeka i stihije, posebno prirode i vremena, dozvoljavajući mogućnost da se trenutak akcije miješa sa prošlošću i tradicijom i da se prave takve cjeline u kojima ništa neće da se izvrgne u svoju suprotnost. Pripadnost određenoj sredini i prirodi nešto je suštinsko što se ne može izmijeniti, pa prema tome ostaje da ga objasnimo do kraja i ispitamo koliko utiče, na svakodnevne pojave. Šestrem isto tako smatra da je svaka realnost sačinjena i od onog što se već dogodilo i da takve stvari utiču na određivanje cjelokupne aktivnosti svakog čovjeka pa i njegovih junaka.
(Nastaviće se)
Piše: Dr Radoslav T. Stanišić
filmski i TV reditelj
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.